top of page

Nezadovoljstvo protiv Turske vlade iskazano na godišnjici Zemljotresa

  • Writer: Max HD
    Max HD
  • Feb 12, 2024
  • 2 min read

Ljudi se okupljaju da obeleže godinu dana od razornog zemljotresa i prisete se izgubljene porodice i prijatelja, u Hataju, Turska, 6. februara 2024. Reuters slika


U provinciji Hatay na jugoistoku Turske, koja je bila najteže pogođena, više od 10.000 ljudi se okupilo rano u utorak, odajući počast godišnjici razornih zemljotresa jačine 7,8 stepeni. Ti zemljotresi, najsmrtonosnija katastrofa u modernoj istoriji Turske, opustošili su gradove u jugoistočnoj Turskoj i susednoj Siriji, odnevši preko 50.000 života u Turskoj, oko 5.900 u Siriji i ostavivši milione ljudi bez domova.


Tokom skupa na centralnom trgu Hataya, građani su izrazili nezadovoljstvo prema vladi i lokalnim vlastima, tražeći njihove ostavke. Atmosfera je bila napeta, sa zvižducima tokom zvaničnih govora i uzvikima "Može li neko čuti moj glas?" - frazu koju su koristili preživeli ispod ruševina apelujući za pomoć. Kritikovali su sporo reagovanje na katastrofu, naglašavajući da su mnogi izgubili živote ne samo zbog urušavanja zgrada, već i zbog dugotrajnog čekanja na spas, zarobljeni u hladnim ruševinama.


Simbolično, učesnici skupa bacali su cveće u reku Asi, koja teče kroz Hatay, u znak sećanja na žrtve. Merve Gursel, koja je izgubila više članova porodice, bacila je karanfile u vodu, izgovarajući imena svojih voljenih, izražavajući bol zbog gubitka i nemogućnosti da se čuju glasovi zarobljenih.


Predsednik Tayyip Erdogan, putem društvene mreže X, izrazio je saosećanje, naglasivši da bol od gubitka i dalje duboko oseća i pohvalio napore vlade u reagovanju na "katastrofu veka". Ipak, među stanovnicima Hataya vladaju osećaji napuštenosti i zapostavljenosti od strane vlasti. Nurul Sabah Aksu postavio je pitanje gde je bila pomoć kada je bila najpotrebnija, izražavajući ogorčenje zbog izostanka adekvatne podrške.


Ovo okupljanje u Hatayu odražava duboku tugu i frustraciju među građanima koji traže odgovornost i podršku u suočavanju s posledicama katastrofe.


 
 
bottom of page